Petrinja offline

I eto bliže nam se izbori, neslužbena kampanja je u punom jeku. Sivoglava Jaca djeli pare kojih nema sve u 20-tu, a samozatajni Mile i dalje izigrava mistika. Porezna šalje opomene za svaku lipu, a prometna policija dere kazne nebi li namirila bar dio para za taj cirkus.
No ono što mene brine su oni silne Jumbu plakati što nas čekaju. No kako sam već dugogodišnji putnik, odlučio sam sastaviti mali vodič za očuvanje svjesti, iliti kako izbječi plakate.
Dakle, prvi dio vodiča:
Drži pogled na cesti, ni pod razno u vrijeme predizborne kampanje ne skretati pogled u Lijevo niti u desno s ceste. Pogotovo na cestama koje prolaze izvan urbanih naselja. Naime postoji velika mogućnost da vam u vidno polje ulete kojekakve 3-pa na više metarske figure naših političara, što u svakom slučaju djeluje pogubno na koncentraciju vozača, kao i suputnika. Postoje teorije o povezanosti predizbornih plakata s nekim vrsta neuroloških oštećenja. Istraživanja su prekinuta jer su smatrana preokrutnima čak i za eksperimentiranje na životinjama. Zamislita samo sliku gdje jadnog zeku muče s slikama saborskih zastupnika.
Navodno je ovo jedan od ispitanika s prekinute studije:

Drugi dio:
Izbjegavati glavne i ostale frekventne prometnice.
Nema te ceste u Hrvatskoj kojom prolazi više od 10 vozila na sat koja neće biti kontaminirana bar nekim manjim plakatom nekog nositelja liste, ili više njih. Pogotovo ako uz tu cestu već postoji kakav pano za plakatiranja ili dovoljno je omanja bandera. Raspitajte se kod prijatelja i rodbine. Vjerojatno neki od njih znaju kojekakve putove i puteljke kroz prirodu i sl . Na kraju ovog vodiča bit će i primjeri pa si tamo potražite prikladne stranputice. Hrvatska je prelijepa zemlja a večina ljepota se nalazi tik do nas, iako ih večina nije svjesna. Ovo predizborno vrjeme je prava prilika za istraživanje istih.
Treči dio: Izbjegavajte pod svaku cijenu prolazak kroz ruralna mjesta sa starim i izoliranim pučanstvom. Ako već morate tud, strogo, ali najstrože se pridržavajte prvog savjeta u vodiču. Po mom iskustvu stanovnici tih mjesta često imaju bizarne predizborne običaje da okite kuće okućnice i općenito sve što strši iz zemlje više od 85 cm s plakatom omiljenih ima vođa. Posebno svojstvena je nemaštovitost tih nakita pa se često desi da je cijelo mjesto okičeno istom slikom ili istim kompletom. Dapače to su najčešće slike nasmiješenih prispodoba iz aktualnog sastava vlade. Danas su psiholozi uvjereni da takove kombinacije imaju najrazorniji utjecaj na ljudsku samosvijest i samo-poštovanje. Zamislite si prizor Čobankovića kako visi s obližnje lipe ili paradoksee sa Čačičem zakačenim o prometni znak.
Četvrto:
U naseljenim mjestima pojačajte radio aparate na maksimalno podnošljivu razinu, i za boga milog ne otvarajte prozore. U ovo doba je klimatizacija u autu vaš najbolji prijatelj.
Vjerujem da ste svi do sad već bili žrtve predizbornog reklamiranja u vidu 2500KW zvučnika montiranog umjesto nosača bicikla na krov opel-ascone iz 96. oblijepljene plakatima iz kojeg na sav glas urlaju predizborna obećanja i pozivi na skupna ispiranja mozga začinjenih melodijama naših estradnjaka. Osim mogućnosti za oštećenje vida i sluha u slučaju naleta na ovo moguće su i pojave tzv. Mad-max sindroma u vidu da dobijete poriv krenuti u obračune s dotičnom asconom.
Peto:
Živce na led. Sve prolazi pa i predizborna kampanja.

I na kraju praktični primjeri i savjeti:
Ukoliko se u ova grozna vremena krećete iz smjera Petrinje u smjeru Zagreba, u velikoj ste opasnosti. Naime za dobar dio cesta ne postoje pravi alternativni smjerovi koji bi vam pomogli da izbjegnete predizborne užase.
Osobno još nisam pronašao nekakvu kvalitetnu alternativu sve do Buševca tako da tu dionicu prolazite s krajnjim oprezom. No već od Buševca postoje mnoge prekrasne alternative. Jedna od klasičnih je ona famozna dionica autoceste od 5.3km od Buševca do Velike gorice. Do sad na njoj nije zabilježena pojava jumbo plakata i ista je relativno slabo prometna što samo po sebi smanjuje opasnost od naknadne pojave plakata. Sama autocesta se proteže jednim djelom kroz šumu (i to iz nekog razloga u visini krošnji) pa imate jedinstvenu priliku osjećaja. Pošto leta iznad stabala i sl. dok se drugim djelom prostire preko livada i polja i nekakvoga kanala. Još ljepša alternativa toj autocesti je lokalna cesta koja prolazi kroz Veliku i Malu bunu, iako ona manjim djelom ide kroz neka sela većim djelom ipak ide kroz šumu i općenito niti tu do sad nisam primijetio pojavu oglasnih panoa. Dapače dijelovi koji idu kroz naselja karakteriziraju ograde od čempresa i sl visokostručnih živica koje nisu prikladne za kvačenje plakata i sl. slika. Na izlazu iz spomenutog autoputa i lokalne ceste je najpametnije izbjegavati bilo kakve putokaze u smjeru Zagreba i velike gorice i krenuti put Gradića.
Kroz same Gradiće držite se ceste koja ide ravno. Bez obzira koja cesta imala prednost, vi idete isključivo onom koja ide ravno. Tu dolazite do ceste koja vodi kroz polja. Na zlazu iz te ceste koju karakterizira dva ležeća policajca u sred kukuruzišta skrećete u desno i dalje se držite glavne ceste. Ako ste uspješno slijedili upute, trebali bi na posljetku doći do Remetinca (opasnost od pojave bivših pripadnika vlade i sabora, dakle oštro pogled na cestu) na kraju do Arene Zagreb. Dalje od toga,vam samo Bog može pomoći, a i to je pitanje.
Alternativa 2 (ili 3): Ako kojim slučajem morate na suprotni kraj Zagreba (okolica Jakuševca) imate samo jednu pravu mogućnost. Dakle djelomično morate koristiti lokalnu cestu od Buševca te se isključiti sa nje neposredno prije Čiča, skrenite prema Okajama i van na glavnu cestu Žažina-Velika Gorica. Srećom se ta cesta nalazi neposredno prije Čića te imate dobre izglede da ne naletite na predizborni folklor. U samom Čiću skrenite prema crkvi i držite se glavnih cesta koje bi vas trebale dovesti ravno do Jakuševca. Ta ruta mi je manje poznata pa bih molio za pomoć u podrobnijim opisima iste.
MAJO pomagaj!

U našem narodu je poznata stara uzrečica " Bolje vrabac u ruci nego golub na grani".
Da je onaj tko je to prvi osmislio i pretpostavljao kave će posljedice imati ta njegova umotvorina vjerojatno bi se opalio letvom po glavi u nadi da će je zaboraviti i nikad se više ne sjetiti. Cijela poduzeća su uništena i ljudi osiromašeni zahvaljujući toj poslovici. Gradovi su propadali zahvaljujuće njoj. Navodno je i Luka Rajić svoje bogatstvo stekao baš zahvaljujući njoj, a i mnogi drugi današnji tajkunčići i lokalni moćnici.
Sad se većina vas pita šta laprda ova budala? E pa laprdam svašta. Jel se tko sječa doba privatizacije? E pa osim onih firmi koje su prodane izravno u ruke podobnih za 1 kunu postojalo je i dosta onih gdje se dio dionica davalo radnicima, ili bar prodavalo po nekim povlaštenim cijenama. I šta učiniše dobar dio našeg radnog naroda? Prodaše sve prvom tko je nešto ponudio za to. Jel jelte, bolje vrabac u ruci nego golub na grani. Tko normalan će čuvati taj papir kad sad odma može za njega dobit kojih stotinjak kuna. A poslije svi u čudu kad su se ti ludi likovi koji su to kupovali postali "gazde". Tko je onom kamionđiji dao firmu? Ko je njega gazdom proglasio? Dobar dio tih radnika i dan danas ne vjeruje da su to učinili upravo oni kad su mu dali taj papir za tog "vrapca" , jel znali su oni da se ne isplati čekati priliku za uloviti goluba. Na žalost danas je dobar dio tih ljudi ostalo na ulici kad je gazda zatvorio firmu i rasprodao ju u dijelovima.
E sad se vratimo na onu apokaliptičnu izjavu o propadanju gradova, tvornica i ljudi zahvaljujući tome što su prihvatili tog vrapca. Pogledajte sad posljedice. Dukat u vlasništvu francuza (ili nešto slično), Pliva svedena na malu podružnicu Izraelske Teve. Ili u slučaju mog rodnog grda: Nema više Slavijatransa (tj ima al neće još dugo). Radnici na cesti, grad bez javnog prijevoza.
Pokušajmo bar spasiti našu djecu i naučimo ih ; kamenom na vrapce i u lov na goluba!

Već neko vrijeme mi jedna stvar često upada u oko. Naime primijetio sam da dobar dio ateiste, kao da ima u biti nekakvih kompleks po pitanju vjere. Baš sinoć malo provirim na Facebook i naravno jedan prijatelj ateist, na profil linka po tko zna koji put članke protiv vjere, crkve, tko zna čega. Konkretno ovaj zadnji je bio Ateisti su pametniji od vjernika - Danas.hr. I tako on bar jednom tjedno. Mislim nije to samo do njega, čitam i po forumima na temama o vjeri najviše pišu ateisti koji uporno pokušavaju dokazati kako je sve povezano s religijom glupo, apsurdno i sl. Iskreno pomalo me podsjećaju na nekakve vjerske fanatike, pa čak i na inkviziciju u tom svom nastojanju da silom prošire ateizam. U biti gadno mi vuku na nekakvu anti-kršćansku ili anti-religijsku verziju Jehovini svjedoka. Uopće se nebih začudio da vidim ekipu kako stoji na ulazu u Željezničke kolodvore, tržnice i sl sa časopisima koji bi na naslovnicama vrištali člancima: Bog je mrtav, Nema boga, Religije kao masovna prevara....
Meni osobno nije jasan uzrok toga svega. Ni sam nisam baš nekakav vjernik. Ono kršten sam i sve sam sakramente obavio u crkvi, pa čak i krstio svoje dijete, ali moram priznati da je to bilo više onako iz običaja nego iz nekakve vjere ili sl. Mislim poštujem ja i vjernike i one koji imaju suprotna stajališta, ali nikada nisam mogao razumjeti to sirovo nametanje svojih uvjerenja, kako vjerskih, tako ni onih ateističkih.

Sretan božić i veselu novu godinu svim običnim malim ljudima!

Večina ljudi koji gledaju informativne emisije zna da voda iz gradskog vodovoda grada Petrinje i okolnih sela nije za piće. Oni s boljim sjećanjem se prisjećaju da je i prije par godina (točnije dvije) ista vijest bila objavljena. No samo stanovnici tog malog grada znaju da u biti voda nikad više nije bila do kraja u redu. Razlika je samo u tome što se svako malo iznova stidljivo u lokalnom mediju (Petrinjskom radiju) objavi da voda opet nije za piće, i da moćna ekipa stručnjaka radi na tome. Kupuju se nekakvi uređaji s fenci-šmenci nazivima, koji su kakti posljednje čudo tehnike na polju pitke vode i šta ti ja znam. Jedino što se mijenja je opis smrada vode iz vodovoda. Od dreka do kemijskog udara klorom.
Ssad se ja pitam, stari rimljani su imali funkcionalne vodovode s pitkom vodom. Dapače neki gradovi i dan danas koriste dijelove tih vodovoda u sklopu sadašnjih vodovodnih sustava, a naša ekipa stručnjaka iz početka drugog desetljeća 21 stoljeća još nema ideju kako da postigne taj rimski standard. E sad rimljani nisu imali eksperte u vidu, ex vozača tramvaja, vjeroučitelja , strojarskih tehničara i sl stručnjaka na području vodoopskrbe da se brinu o tom pitanju. Jedino što mi pada na pamet da su oni imali a mi ne su lavovi. Možda je to riješenje. Treba nabaviti lavove i ekipu zaduženu za tu problematiku pustiti kod lavova. Možda to pokrene stvari.

U svemu ovome ludilu koje nas okružuje, odlučio sam si malo dati oduška putem ovog bloga. Ponekad se čini da je Alisa u biti bila u normalnijem svijetu od ovog našeg današnjeg. Stoga bi bio red da ova zemlja čuda dobije svog pripovjedača.